Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu kada zapuše vjetar: „Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utječem Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.“ (Muslim)

„Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi...”, tj. vjetar, kojeg je Allah stvorio i kojim upravlja, djeli se na dvije vrste: prvo, obični vjetar i prilikom njega nije sunnet učiti neki precizirani zikr; drugo, oluja. Narod Ad je uništen jakim vjetrom, pa kada takav vjetar zapuše, treba proučiti ono čine nas je Poslanik podučio: „Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utječem Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.“ Treba moliti Allaha za dobro ovog vjetra i za koristi koje nosi, jer on nekad nosi dobro, a nekada zlo. I treba od Allaha moliti da nas zaštiti zla kojeg nosi i zla sa kojim je poslan, jer on nekada bude kazna. Kada čovjek zatraži zaštitu, Allah će ga zaštititi i imat će korist od tog vjetra. ("Merkatul-mefatih", 3/1115, "Muraatul-mefatih", 5/197, "Šerhu rijadis-salihin", 6/471-472)