"Zaista ovi ajeti, koje Allah Uzvišeni šalje, nisu došli zbog smrti ili rođenja ikoga od ljudi, već ih Allah šalje kako bi uplašio Svoje robove. Kada vidite neke od njih, tražite spas u spominjanju Allaha, u dovi upućenoj Njemu i traženju oprosta!"

Kada je nastalo potpuno ili djelomično pomračenje sunca u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on se uplašio i ustao, jer njegova potpuna spoznaja Uzvišenog Gospodara nužno je uzrokovala da ima veliki strah od Njega i stalno iščekivanje, dok je većina stanovnika Zemlje nemarna, pa je pomislio da je nastupio Sudnji dan. Tako preplašen ušao je u mesdžid i klanjo sa svijetom namaz prilikom pomračenju sunca. Pri tome je mnogo oduljio namaz, više nego obično, kako bi iskazao kajanje i traženje oprosta od Allaha Uzvišenog. Kada je završio sa namazom i obraćanjem Allahu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se ljudima i, savjetujući ih, objasnio da su to znakovi koje šalje Allah Uzvišeni kao pouku Svojim robovima, i kako bi ih podsjetio i uplašio na strahote Sudnjeg dana, i kako bi oni zbog toga požurili ka Allahu Uzvišenom tražeći spas u Njegovom spominjanju, molitvi, dovi i traženju oprosta.