"Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja sam pošao na put, pa me otpremi i opskrbi!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah te opskrbio takvalukom (bogobojaznošću)!' Čovjek je rekao: 'Daj mi još!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'I grijehe ti oprostio!' Čovjek kaza: 'Daj mi još!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'I olakšao ti dobro gdje god se našao!'"

Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je neki čovjek, koji se spremao na putovanje, došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći dozvolu i opskrbu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio mu je dovu čija će mu korist biti poput opskrbe, a najbolja opskrba je provođenje dužnosti i ostavljanje zabrana. Čovjek je zatražio još, želeći korist i blagoslov dove, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unoseći radost u njegovo srce, kazao: "I neka ti grijesi budu oprošteni." Poslije je ovaj čovjek zatražio još, želeći korist i blagoslov dove, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio je riječima koje sadrže svako dobro i uspjeh, proučivši mu dovu da mu Allah olakša dobro na oba svijeta, bez obzira gdje se ono nalazio i u kojem vremenu bio.