Ajet: "Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete" (el-Bekara, 225) objavljen je povodom toga da čovjek kaže: "Ne, tako mi Allaha"; "Da, tako mi Allaha!"

Kad je riječ o ajetu: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno" (el-Maida, 89), Aiša, r.a., je "nenamjerno zaklinjanje" protumačila da je to ono što se ponavlja u razgovoru ljudi kada pričaju jedni sa drugima i reknu: "Ne, tako mi Allaha"; "Da, tako mi Allaha!" Dakle, to je ono što se nehotice izrekne, a nije srčana namjera. Isto tako, nenamjerna zakletva spomenuta u ajetu odnosi se i na zaklinjanje čovjeka na neku prošlu situaciju, kada misli da je tako bilo kao što on kaže, a onda se pokaže da je drukčije nego što je mislio. Isto tako i zakletva da potvrdi ono što je mislio da je istina, a onda se pokaže suprotno. Takve nenamjerne zakletve ne tretiraju se zaklinjanjem, i za njih nema iskupa (kefareta), a na to ukazuju riječi Uzvišenog: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno", tj. neće vas kazniti, niti vam je obavezan iskup za ono što ste izrekli od zakletve koju niste namjeravali izreći. Isto tako, i ako je izgovori a misli da se zaklinje na istinu, a ne bude tako, kao kada se zakune drugome da nešto učini misleći da će ovaj to uraditi a on to ne učini. Najpreče razumijevanje ajeta je komentar Aiše, r.a., jer je ona bila prisutna kad je Poslaniku dolazila objava, a poznavala je i arapski jezik.