"Zar se ne bojiš Allaha zbog ove životinje koju ti je dao u posjed? Doista mi se žali da je izgladnjuješ i umaraš."

Prenosi Abdullah b. Džafer, radijallahu 'anhu, da ga je jedne noći Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, postavio iza sebe na jahalicu, pa mu je rekao nešto o čemu on ne želi da obavijesti ikoga. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi htio obaviti fiziološku potrebu, sklanjao se iza nečega visokog, ili iza palmovika u kojem su palme za čijim plodovima i hladom ljudi nemaju potrebu, da ga niko od ljudi ne vidi. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao u palmovik jednog Ensarije i našao u njemu devu. Kada je deva vidjela Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zaplakala je, pa ju je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, pomilovao po grbi i iza ušiju, zatim je tražio njenog vlasnika. Došao je mladić od Ensarija i kazao da je on vlasnik deve a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao zar se ne boji Allaha, subhanehu ve teala, koji ga je učinio vlasnikom te deve, jer se ona žali na njega da je izgladnjuje i umara.