"Uskoro će najbolja imovina muslimana biti stado za kojim će on ići po vrhovima brda."

Hadis ukazuje na vrijednost osamljivanja u vremenima iskušenja, osim u slučaju ako čovjek može da izmijeni nešto. Tada mu je obaveza da se trudi u otklanjanju onoga što ne valja, i zavisno od mjesta i stanja, može da bude pojedinačna i kolektivna obaveza. Kada nije vrijeme iskušenja, onda se ulema razilazi po pitanju da li je osamljivanje bolje ili je bolje miješanje sa ljudima. Odabrano mišljenje jeste da je miješanje bolje osim u slučaju da se čovjek plaši grijeha. Bježeći sa svojom vjerom od smutnji: tj. čovjek će pobjeći čuvajući svoju vjeru od iskušenja. Upravo zbog toga, čovjeku je naređeno da se iseli iz zemlje širka u zemlju islama, iz zemlje grijeha u zemlju gdje se drži do vjere. Isto je i kada se promijene ljudi i vremena. Pogledati: Fethul-Bari, 1/100., Umdetul-Kari, 1/263., Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 3/510.