Zaista, u veličanje Allaha Uzvišenog spada i poštovanje muslimana sijedih vlasi, hafiza koji ne pretjeruje glede Kur'ana, a i ne zanemaruje ga, kao i poštovanje pravedna namjesnika.

Ovaj hadis dovoljan je kao pokazatelj da se u veličanje i slavljenje Allaha ubraja i uvažavanje osoba koje su ovdje spomenute. Naime, poštovanje muslimana sijedih vlasi, tj. uvažavanje starog čovjeka koji je u islamu, njegovo poštivanje na sijelima, blagost i samilost prema njemu i sl. Sve ovo vodi ka potpunosti veličanja Allaha iz razloga što je takva osoba uvažena kod Allaha. Druga osoba jest hafiz. On zaslužuje da bude poštovan. Ovdje se svakako ubraja i onaj ko se bavi čitanjem i tumačenjem Kur'ana. U hadisu se spominju dvije osobine hafiza koji zaslužuje da bude poštovan. To je onaj koji ne pretjeruje, ne prelazi granice kada je u pitanju rad prema njemu i slijeđenje skrivenih (nepoznatih) značenja, te ne prelazi granice u njegovom načinu učenja i izgovoru harfova. Postoji stav da se ovdje misli na pretjerivanje u tedžvidu ili brzo učenje koje sprečava razmišljanje o značenjima Kur'ana. Druga osobina jest da ga ne zanemaruje, ne čita ga i ne uči na pravilan način, ne razmišlja o značenjima i ne radi po njemu. Postoji i stav da se misli na zanemarivanje Kur'ana nakon što ga je naučio, posebno ako ga zaboravi uslijed nemarnog odnosa. Na kraju hadisa spominje se poštivanje pravednog namjesnika koji ima vlast i sudi pravedno. On se uvažava zbog opće koristi koju donoio i zbog toga što popravlja stanje društva.