Ebu Talha imao je dijete koje je bilo bolesno. Otišao je na put i dijete je umrlo.

U hadisu kojeg prenosi Enes b. Malik , radijallahu 'anhu, da je Ebu Talha imao dijete koje je bilo bolesno. Ebu Talha bio je muž majke Enesa b. Malika, radijallahu 'anhum, kojom se oženio nakon Enesovog oca. Ebu Talha je otišao na put radi neke potrebe, pa je dijete umrlo u međuvremenu. Kada se vratio s puta, pitao je djetetovu majku: "Šta je s mojim sinom?" Ona mu je rekla: "Najmirnije što može biti." Istinu je kazala po ovom pitanju, jer je dijete preminulo. Ebu Talha, radijallahu 'anhu, je to razumio kao da je dijete izliječeno i nije više bolesno. Žena mu je ponudila večeru, i on je večerao misleći da je njegovo dijete zdravo, a potom je spavao s njom. Kada je završio (spolni odnos), rekla mu je: "Ukopaj dijete jer je ono umrlo." Kada je svanulo, Ebu Talha je ukupao svoje dijete, pa kada je to čuo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao ga je: "Jeste li sinoć spavali (imali odnos)?" "Da.", odgovori Talha. Poslanik tada prouči dovu za berićet. Ona je poslije rodila mubarek dijete. Enes reče: "Ebu Talha mi je rekao: 'Čuvaj ga dok ga ne doneseš do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem.'", a sa njim je poslao i nekoliko hurmi da ih Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, sažvaće, kako bi prvo što dijete pojede bila pljuvačka Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koja će mu donijeti berićet. Kada ga je donio, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ga je rekavši: "Ima li šta s njim?" Enes, radijallahu 'anhu, mu je kazao da ima datule. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo ih je, sažvakao kako bi dijete moglo da ih proguta. Potom ih izvadio iz svojih usta i stavio ih u dječija usta učinivši tahnik, pa je pljuvačka Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila prvo što je ušlo u utrobu djeteta, a sve s ciljem da ono bude sretno i berićetli. Dao mu je ime Abdullah, pa je ovo dijete kada je narastao imao devetero djece i svi su naučili Kur'an zbog berićeta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.'“ Kada je u pitanju verzija koja je kod Muslima, u njoj se spominje da je ona kazala: "Nemojte Ebu Talhi ništa govoriti, jer ću ga ja o tome obavjestiti." Kada je on stigao, ona mu je ponudila večeru, pa je on večerao. Ona mu se ukrasila i uljepšala kao nikada do tada, pa kada su završili intimni odnos, ona ga je upitala, navodeći mu primjer iznajmljene stvari: "O Ebu Talha, kada čovjek posudi nešto od nekoga, ima li pravo da mu to ne vrati kada on zatraži?" Ebu Talha odgovori da nema pravo. Ona mu tada reče: "Nadaj se nagradi zbog smrti sina." On se nakon nakon onoga što je čuo naljutio, a poslije kazao: "Zar si čekala da spolno općim i da se unečistim, pa da me obavijestiš o smrti sina?" Potom je otišao kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo, žaleći se na svoju suprugu, a on mu je kazao: "Blagoslovio vam Allah proteklu noć.“, tj. Allah vam dao u tome lijep plod. Ona je te noći zanijela. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio na putovanju, a bili su i oni s njim. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio pred Medinom, nju spopadoše porođajni bolovi. Običaj Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio je da ne ulazi u Medinu dok ne pošalje nekog da ih obavijesti o njegovom dolasku. Ebu Talha zastade jer je bio zauzet zbog porođajnih bolova svoje supruge, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nastavi putovanje. Ebu Talha tada reče: "Gospodaru moj, Ti znaš da ja volim izići s Tvojim Poslanikom kad on iziđe i ući s njim kad uđe, a evo vidiš šta me je zaustavilo." Ummu Sulejm mu reče: "O Ebu Talha, više ne osjećam ono sto sam osjećala maloprije. Nastavimo." Nastaviše putovanje. Kad su stigli u Medinu, ponovo joj dođoše porođajni bolovi, i ona tada rodi sina. Ona naredi Enesu da ga odnose do Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i reče da ga niko ne zadoji dok ga ne odnese Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako bi prvo što dijete pojede bilo pljuvačka Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i kako bi dijete zbog berićeta bilo sretno i na dunjaluku i na Ahiretu. Trag toga se vidio kasnije u mnoštvu djece koji su bili dobri i uspješni. Ovaj komentar završavamo riječima da je teberruk ili traženje berićeta onim što iziđe iz tijela, specifičnost Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koju niko mimo njega nema u ovom ummetu. Najveći dokaz tome jeste da ashabi, radijallahu 'anhu, koji su svjedočili Objavi i uvjerili se u vjerske činjenice, nikada nisu činili teberruk preko pravednih halifa niti drugim ashabima koji se ubrajaju u desetericu kojima je obećan Džennet.