“Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja.”

Pravilo je da je laž zabranjena jer Poslanik, kaže: “Čuvajte se laži jer laž vodi u razvrat, a razvrat vodi u Džehennem, i čovjek laže sve dok se kod Allaha ne upiše lažljivcem.” Međutim, izuzetak su tri situacije: laž kako bi se pomirili ljudi, laž tokom rata, i prilikom govora muža svojoj ženi. Hadis dozvoljava laž u ove tri situacije, jer je u njima korist i ako iz toga neće proizići neka šteta: Prva: laž da bi se pomirila dva čovjeka, dva naroda, tako da se jednom prenese da je drugi o njemu kazao dobro i da ga je pohvalio, s ciljem da bi ih izmirio i otklonio neprijateljstvo. Ovo je dozvoljeno ako se cilja pomirenje i otklanjanje mržnje među zavađenim stranama. Druga: laž u ratu, tj. da se ispolji snaga s ciljem dovođenja neprijatelja u zamku, jer je u tome velika korist za muslimane. Treća: Laž muža ženi i žene mužu, kao npr. da se kaže: “Ti si mi najdraža”, ili da ona kaže: “Ti si mi najdraži”, “ja želim takvu” ili “takvog kao ti” i slične izjave koje dovode do ljubavi među supružnicima. To je dozvoljeno jer je u tome velika korist. Dakle, ova laž je dozvoljena samo kako bi se povećala ljubav, a ne u svim stvarima. Imam Nevevi veli: “Laž muža supruzi i supruge mužu jeste samo kako bi se došlo do ljubavi, dok varanje koje dovodi do toga da se uzmu tuđa prava je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana.” (Šerh Muslim, 16/158.) Hafiz veli: “Složni su da se misli na laž koja ne ugrožava prava jednog od supružnika.”