Moj otac Ebu-Bekr es-Sidik, radijallahu 'anhu, imao je roba koji mu je davao dio zarađenog imetka kao vlasniku. Ebu Bekr jeo je od tog imetka.

Ebu Bekr es-Sidik, radijallahu 'anhu, imao je roba koji mu je davao dio zarađenog imetka kao vlasniku, svaki dan. Jednog dana je rob donio nešto hrane Ebu Bekru, pa je on to pojeo. Rob mu tada veli: “Znaš li ti šta je ovo?” Ebu Bekr reče: “A šta je?” Rob reče: “U doba džahilijjeta sam gatao jednom čovjeku, ali sam ga varao jer nisam znao gatati. Bilo mu je dobro, pa me je sreo i dao mi za to što sam mu gatao naknadu, a što si ti pojeo.” Ova naknada je haram bez obzira da li znao gatati ili ne, jer je Poslanik zabranio naknadu gatara. (bilježi Buhari 3/84., br. 2237., i Muslim, 3/1198., br. 1567. od Ebu Mesuda Ensarija) Kada je Ebu Bekr čuo za to, stavio prst (u grlo) i sve je povratio što je pojeo, kako ne bi u svoj stomak ubacio nešto što je haram, što je stečeno na haram način. (Buhari)