„Nije siromah onaj kojeg odbiju (zadovolje) datula-dvije ili zalogaj-dva, nego je siromah onaj koji se susteže od prošenja.“

Ovaj nam hadis pojašnjava ko je pravi siromah, ko je pohvalni siromah koji zasluže sadaku, a to je onaj ko se stidi zatražiti. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, negirao je siromaštvo od onoga koji prosi i hoda među ljudima, moleći ih za milostinju, jer njemu ne stiže ono što mu je dovoljno. Nekada mu se dadne zekat, pa se to njegovo svojstvo otkloni. Međutim, potrebi traje kod one osobe koja ne prosi, i kojoj se ljudi ne sažaljevaju pa da mu daju sadaku (jer ne znaju da mu treba, zbog njegovog sustezanja od prošenja).