Doista el-vela' (pravo na nasljedstvo imovine roba) pripada onome ko oslobodi roba.

Aiša, radijallahu anha, spominje nešto od bereketa svoje robinje Berire, zadovoljna što ju je kupila, jer ju je ta kupovina približila Beriri, zbog koje je Allah ukazao na tri propisa, koji su ostali da važe kao šerijatski propisi do Sudnjeg dana. Prvo: Ona je oslobođena, a bila je udata za roba, pa joj je dat izbor da izabere između ostanka u braku sa svojim mužem i razvoda braka. Zbog toga što njen muž, nakon njenog oslobađanja, više nije bio adekvatan suprug za nju (nije joj dolikovao). Ona je izabrala da se razvede od njega, pa je to ostalo kao sunnet svima nakon nje. Drugo: Dobila je kao sadaku nešto mesa, a bila je u kući Aiše, radijallahu 'anha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ušao u kuću, a meso je bilo u loncu (kuhalo se), pa je zatražio da mu donesu hranu. Donijeli su mu hljeb i nešto od hrane koja je bila u kući, a nisu mu donijeli meso koje je kao sadaku dobila Berira, jer su znali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne jede sadaku. Pa ih je upitao: "Zar nije u loncu na vatri meso?", odgovorili su da jeste, ali da je to meso Beririna sadaka, pa nisu htjeli da ga time nahrane. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "To je njoj sadaka a nama je poklon (hedija)." Treće: Kada je njena porodica htjela da otkupi Beriru od Aiše, radijallahu anha, postavili su uvjet da oni imaju pravo na nasljedstvo, da bi time stekli ugled i materijalnu korist. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na to kazao: "Doista el-vela (pravo na nasljedstvo) pripada onome ko oslobodi roba." El-vela je veza između roba i njegovog vlasnika, nakon što vlasnik oslobodi roba. Tada on stiče pravo da naslijedi imetak svog roba, ukoliko ovaj nema drugih nasljednika, ili ukoliko se podijeli nasljedstvo među nasljednicima, pa nešto od toga pretekne.