Ko oslobodi roba od svog dijela vlasništva, obaveza mu je da ga svojim imetkom oslobodi i od ostalih vlasnika, a ako nema dovoljno imetka procjenjuje se vrijednost roba pravedno (shodno udjelu ostalih vlasnika koji ga nisu oslobodili).

Ako jedan rob ima nekoliko vlasnika, pa jedan od njih odluči da ga oslobodi svog dijela vlasništva, obavezan je da ga oslobodi svojim imetkom i u ime ostalih vlasnika tako što će svakom od njih dati dio imetka koji su uložili pri kupovini roba, te će na taj način rob postati slobodan. Međutim, ukoliko taj vlasnik nema imetka da to učini, daje se pravo robu da izabere između dvije stvari: Da bude djelimično slobodan, odnosno slobodan onoliko koliki je dio vlasnika koji ga je oslobodio, a da ostalim vlasnicima i dalje bude rob, ili da se procijeni njegova vrijednost nakon što ga je jedan od vlasnika oslobodio, te da mu se da mogućnost da se sam otkupi.