"Oklijevanje onoga ko je u mogućnosti (da vrati dug) je nepravda, a ako neko prenese obavezu na onoga ko je u mogućnosti neka to prihvati."

U ovom časnom hadisu je propis lijepog postupka gdje Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naređuje dužniku lijepo vraćanje duga dok vjerovnika poučava postupku lijepog potraživanja. On, sallallahu 'alejhi ve sellem, objašnjava da vjerovnik kada traži svoje pravo ili se to razumije od njega nekim znakom ili intencijom, onda kašnjenje dužnika koji je u mogućnosti da vrati je vid nepravde prema njemu, nema na to pravo bez opravdanog razloga. Ovaj vid nepravde prestaje ako dužnik prenese dugovanje vjerovjeniku na onoga ko je povjerljiv i u mogućnosti da to ispuni čime olakšava vjerovniku uzimanje svoga prava. U tom slučaju vjerovnik treba da prihvati prenos duga. U ovome je lijep način vraćanja, olakšavanje kod izvršenja plaćanja duga i u tome je otklanjanje nepravde, zuluma, ako bi dug, inače, ostao kod onoga ko je dužan a odlaže vraćanje.