Od Aiše, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, osim u tri slučaja: ako učini zinaluk, a bio je u braku; ako se bori protiv Allaha i Njegovog Poslanika - taj se može ubiti, razapeti ili protjerati iz zemlje; ako ubije čovjeka."

U hadisu je dokaz da nije dozvoljena krv muslimana, koji svjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, a kod njih se ne uočava bilo šta što je u suprotnosti sa ova dva svjedočanstva i što poništava vjeru, jer plemeniti, mudri Zakonodavac stimulira na čuvanje života ljudi i njihovu bezbjednost, tako da im je u Svom zakonu uspostavio propise koji čuvaju njihove živote. Uzvišeni Allah proglasio je najvećim grijehom, nakon širka i nevjerstva u Uzvišenog Allaha, ubistvo, i strogo ga je zabranio. Ovdje Uzvišeni zabranjuje ubistvo muslimana koji izgovara dva svjedočanstva, osim u tri slučaja. Prvi slučaj jest da učini zinaluk, a Uzvišeni Allah mu je podario blagodat braka, tako da je brakom mogao zadovoljiti svoje prohtjeve. Drugi slučaj jest da namjerno, bespravno i nepravedno ubije nevinu osobu. Pravda i ravnopravnost nalažu da počinitelj ovakvog djela bude kažnjen na isti način, kako bi se postigla pravda i kako bi to odvratilo delikventne osobe od nasrtaja i zlostavljanja drugih. Treći slučaj jest da se bori protiv muslimana suprotstavljajući se Allahu i Njegovom Poslaniku, tako što presreće ljude na putevima, unosi strah, pljačka i širi nered na Zemlji. Takav se može ubiti, razapeti ili protjerati iz zemlje, e da bi ljudi odahnuli od njegovog zla i kriminala. Za ove tri vrste propisana je egzekucija, jer se time čuvaju vjera, život i čast.