"Abdullah je upitan o čovjeku koji se oženio, a supruzi nije odredio visinu vjenčanog dara, te je umro prije nego što se s njom intimno sastao. Abdullah reče: 'Pitajte: Da li o tome imate kakvu predaju?'' Rekoše: 'O Ebu Abdurrahmane, ne znamo predaju o tome.' On reče: 'Ja ću reći svoje mišljenje, pa ako je ispravno, od Allaha je. Njoj pripada vjenčani dar kao i ženama njenog položaja, bez bilo kakvog oduzimanja ili dodavanja, i pripada joj pravo nasljeđivanja, te mora biti u idetu (pričeku) nakon smrti muža.'"

Prenosi se od Alkame i el-Esveda da su kazali: "Abdullah je upitan o čovjeku koji se oženio, a supruzi nije odredio visinu vjenčanog dara, te je umro prije nego što se s njom intimno sastao. Abdullah reče: 'Pitajte: Da li o tome imate kakvu predaju?'' Rekoše: 'O Ebu Abdurrahmane, ne znamo predaju o tome.' On reče: 'Ja ću reći svoje mišljenje, pa ako je ispravno, od Allaha je. Njoj pripada vjenčani dar kao i ženama njenog položaja, bez bilo kakvog oduzimanja ili dodavanja, i pripada joj pravo nasljeđivanja, te mora biti u idetu (pričeku) nakon smrti muža.' Tada je ustao neki čovjek iz plemena Ešdže' i kazao: 'O tome je među nama presudio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s jednom ženom koja se zvala Birvea b. Vašik. Ona se udala za čovjeka, i on je umro prije nego što je s njom imao spolni odnos. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je presudio da joj pripada vjenčani dar njoj sličnih žena, da ima pravo nasljeđivanja i da treba biti u idetu.' Tada je Abdullah podigao ruke i kazao: 'Allahu ekber!'"