Prenosi se od Ebu Selame ibn Abdurrahmana daje kazao: “Pitao sam Aišu, suprugu Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Koliki je bio vjenčani dar Božijeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem?’ Odgovorila je: ‘Njegov vjenčani dar svojim ženama bio je dvanaest oka i nešš. A znaš li šta je nešš?’ ‘Ne znam.’, rekoh. Ona reče: ‘To je pola oke. Sve to iznosi pet stotina dirhema i to je vjenčani dar Božijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, njegovim suprugama.’”

Tekst hadisa ukazuje na pohvalnost što manjeg vjenčanog dara i da je to propisano, jer je najbolji vjenčani dar onaj koji je najjednostavniji, a najbolje žene su one koje je najlakše izdržavati. U hadisu se također spominje da je vjenčani dar koji je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, davao svojim suprugama, u većini slučajeva iznosio dvanaest i po oka, a on je uzor i u ibadetima i u adetima. Jedna oka je četrdeset dirhema, tako da to iznosi pet stotina dirhema. Ono što se danas radi u vezi podizanja vjenčanog dara suprotno je toj praksi jer se ljudi hvale visokim vjenčanim darovima, bilo da se radi o bogatima ili siromašnima, a to čine iz želje da u ovome ne budu na manjem nivou od drugih, što je dovelo do odgađanja brakova.