Nije dozvoljeno zaviditi osim dvojici: čovjeku kome je Allah Uzvišeni podario imetak koga on troši na raznorazne načine čineći dobročinstvo, i čovjeku kome je Allah podario znanje, pa on radi po tom znanju i druge njemu podučava.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje nam ovdje da postoje različite vrste zavisti: zavist koja je šerijatom zabranjena, a to je da čovjek želi da njegov brat musliman izgubi određenu blagodat; zavist koja je dozvoljena, a to je da kod drugog uoči neku ovosvjetsku blagodat pa poželi isto to; pohvalna zavist, na koju šerijat podstiče, jest da čovjek vidi neku vjersku blagodat kod drugog čovjeka i želi da bude takav. Ovo je ta vrsta zavisti na koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao kada je rekao: "Nema zavisti osim u dva slučaja...", odnosno zavist se razlikuje, a time i njen status. Ne postoji pohvalna i vjerom dozvoljena zavist osim u dva slučaja. Prvi slučaj jest zavist prema bogatom i bogobojaznom čovjeku kome je Allah Uzvišeni podario mnoštvo halal-imetka koji on troši i udjeljuje na Allahovom putu, pa mu čovjek na tome zavidi i želi da postane kao i on. Drugi slučaj jest zavist prema učenom čovjeku, kome je Allah Uzvišeni darovao korisno znanje po kome on radi i druge njemu poučava, te prema tom znanju sudi među ljudima, i čovjek želi da bude kao on.