"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da dunjaluk vrijedi u Allaha onoliko koliko vrijedi krilce mušice, ne bi kafir na njemu popio ni gutljaj vode.'"

Hadis ukazuje na bezvrijednost dunjaluka, jer da on ima neku vrijednost, nevjerniku ne bi bilo dopušteno ni da na njemu popije gutljaj vode, a pogotovo ne bi mu bilo dopušteno da na njemu uživa. Dakle, dunjaluk je u Allaha bezvrijedan, za razliku od ahireta, koji je kuća uživanja pripremljena za vjernike, a ne za nevjernike. Zbog toga, vjernici moraju da spoznaju stvarno stanje dunjaluka i da se ne oslanjaju na njega niti da u njega ulažu nadu, jer je on prolazna, a ne vječa kuća. Oni na njemu treba da uzmu samo onoliko koliko im je dovoljno da stignu do vječne kuće. Uzvišeni veli: "Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite? Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na onome svijetu u vatru ubačen biti?" (el-Kasas, 60-61). Šejh Abdurrahman es-Sa'di veli: "Ovim Allah podstiče Svoje robove na skroman život na ovome svijetu, i na to da ne budu obmanuti dunjalukom, pa da izgube želju za ahiretom. On im veli da sve što im je dao, zlato, srebro, životinje, stvari, žene, djeca, hrana, piće i drugi užici, jest samo prolazno dunjaučko dobro i ukras u kojima oni uživaju kratak period koji je prepun nedostataka i ograničenja.
Dunjaluk se kao ukras koristi kratak period samo kao vid hvalisanja i pretvaranja, a zatim to uživanje veoma brzo prođe, te čovjek samo osjeti kajanje i rezočarenje."