"Vidio sam sedamdeset ashaba, ljudi sa sofe (Muhammedove, sallallahu 'alejhi ve sellem, džamije) i ni na jednom od njih nije bilo ogrtača (gornji dio odjeće)...

Ashabi sa sofe (ljudi s trijema) su drugovi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iz reda siromašnih muhadžira koji su napustili svoje domove i imanja u Mekki te se doselili u Medinu nakon što im je ona postila najdraže mjesto. Ashaba sa sofe bilo je više od sedamdeset. Sofa je trijem ili natkriveni otvoreni prostor koji se nalazio na kraju Poslanikove džamije i tu su spavali ovi siromašni muhadžiri. O odjeći koju su nosili i ljeti i zimi obavijestio nas je jedan od ashaba sa sofe, Ebu Hurejre, koji veli: "I ni na jednom od njih nije bilo ogrtača (gornji dio odjeće), nego ili donji dio ili jedna duža haljina koja je ujedno prekrivala i padala odozgo prema dole." To je ličilo nečemu što se danas naziva čaršaf. Ebu Hurejre veli: To su zavezivali (krajevima) za svoje vratove kao što djeca čine jer odjeća koju su imali nije mogla da se odvoji (razreže) pa da se obuče, nego je jedan kraj bio na vratu. "Neka od njih", veli Ebu Hurejre, "dopiraše do pola cjevanica",dakle bila je od ramena do pola cjevanice, a ne do članaka, a neka do članaka i svaki bi je stezao svojim rukama ne želeći da mu se vidi avret, tj. tokom namaza dok obavlja ruku' i sedždu.