Džamije nisu za mokrenje, niti za bilo koju vrstu nečistoće. One su za spominjanje Uzvišenog Allaha, i za učenje Kur'ana.

Ovaj hadis ima svoju cijelu priču koju je saopštio Enes, radijallahu 'anhu, kada je kazao: "Jedne prilike bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji, pa je došao neki beduin i počeo mokriti u njoj. Ashabi su kazali: “Meh meh.” (riječi prijekora), a u drugoj verziji stoji: “pa su ga ljudi ukorili.” Tada je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ne prekidajte ga, ostavite ga.” Pa su ga oni ostavili dok nije završio sa nuždom. Potom ga je Poslanik pozvao i kazao: “Džamije nisu sagrađene da se u njima obavlja nužda...”, te mu je pojasnio njihovu svrhu i kazao mu da su one za obavljanje namaza, učenje Kur'ana i zikr. Zato, vjernik mora da poštuje džamije, da ih ne prlja, da u njima ne podiže glas, nego da u njima boravi u skladu sa pravilima, jer su to Allahove kuće.
Šerhu Rijadi-s-salihin, Ibn Usejmin, 4/438.