"Zabranjene su žene mudžahida onima koji nisu izašli u borbu, kao što su im zabranjene njihove majke."

Pravilo je da su žene strankinje zabranjene muškarcima, a pogotovo ako se radi o ženama mudžahida koji su otišli u džihad na Allahovom putu i ostavili svoje žene iza sebe, ostavivši ih u emanet onima koji ostaju. Obaveza je da paze na njihovu čast, klonjenjem osamljivanja, gledanja, ili razvratnog govora sa njima. One su zabranjene kao i njihove majke, jer su oporučili drugima da paze na njih. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio je da je obaveza čovjeku da ispunjava obaveze i da ih ne vara, bilo da se radi o gledanju ili da pokušava da uradi nešto što je haram ili pak da zapostavi obaveze koje podrazumijevaju da im se čini dobro i da se čuvaju od zla. “Kada oni koji nisu otišli u džihad preuzmu brigu o porodici mudžahida, pa ga iznevjere, stajat će na Sudnjem danu i uzet će taj mudžahid iz njegovih dobrih djela koliko hoće, dok se ne zadovolji”, tj. ko iznevjeri mudžahide kada su oni odsutni, u pogledu njihovih žena, Allah će dati mudžahidu na Sudnjem danu da od njega uzme dobra djela sve dok ne bude zadovoljan. Zatim se Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, okrenuo nama, pa upita: "A šta mislite?”, tj. šta mislite o želji mudžahuda da što više sakupi dobrih djela tog dana? Mirkatul-mefatih, 6/2461., Šerhu Ebi Davud, El-Abbad, elektronska verzija.