"Doista je Uzvišeni Allah Onaj koji određuje cijene, Onaj koji uskraćuje i obilno daje i Onaj koji opskrbljuje. Nadam se da na Sudnjem danu, kad sretnem Uzvišenog Allaha, niko od vas neće od mene tražiti nadoknadu glede krvi i imetka."

Značenje ovog hadisa jest sljedeće: Uzvišeni Allah čini da su neke stvari jeftine a druge skupe, i On je Taj Koji usmanji opskrbu kome hoće, a poveća kome hoće. Prema tome, onaj ko želi da se cijene ograniče, on se protivi Uzvišenom Allahu i u onome što On hoće, te uskraćuje ljudima njihova prava koja im je Uzvišeni Allah dao kroz porast i pad cijena. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s. kazao: "Nadam se da na Sudnjem danu, kad sretnem Uzvišenog Allaha, niko od vas neće od mene tražiti nadoknadu glede krvi i imetka." Ovo ukazuje na to da je Poslanika, s.a.v.s., spriječilo da ograniči cijene bojazan da će nauditi ljudima u njihovim imecima, jer onaj ko određuje cijene raspolaže robom bez dozvole vlasnika i time čini nepravdu. Međutim, ako bi se prodavci dogovorili da podignu cijene svoje robe manipulirajući tržištem, onda vlast ima pravo da ograniči cijene roba po principu uspostavljanja pravde među prodavcima i kupcima, i na temelju općeg pravnog pravila o priskrbljivanju koristi i otklanjanju štete. Ako se pak nisu udružili, nego se cijene podignu iz razloga veće potražnje i manjka robe, bez ikakve intrige trgovaca, onda vlast nema pravo da ograničava cijene, nego se ostave podanici da Uzvišeni Allah opskrbljuje jedne preko drugih. Stoga, nije dozvoljeno trgovcima da podižu cijene preko uobičajene visine, niti je dozvoljeno ograničavati cijene, i tako se razumije ovaj hadis.