Rekao je Allah Uzvišeni: 'Sin Adema me vrijeđa, psuje vrijeme, a Ja sam vrijeme. U Mojim rukama je vlast, Ja mijenjam noć i dan.'

Ovaj hadis, u kojem nam Allahov Poslanik prenosi nešto od našeg Gospodara, naziva se hadis-kudsi ili hadis-ilahi. To je hadis u kojem su i izraz i značenje od Allaha, s tim što taj govor nema karakteristike kakve ima Kur'an, poput toga da je njegovo čitanje i citiranje ibadet sam po sebi učenjem, ili poput toga da čovjek mora imati abdest i ne smije biti džunub, ili poput toga da je takav izrečeni govor natprirodan i tako dalje.
Lijepo ophođenje prema Allahu Uzvišeni, u govoru i vjerovanjima.
Obaveza vjerovanja u sudbinu, te strpljenje u suočavanju s nevoljama.
Riječ ezijjet (uznemiravanje, vrijeđanje) nije isto što i šteta; npr. čovjek se može uznemiriti slušanjem ili gledanjem nečega neugodnog, ali to mu ne uzrokuje štetu. Također, može se uznemiriti neugodnim mirisima poput luka, ali to mu ne donosi štetu.
Neka djela su uvreda za Allaha Uzvišenog, ali to Mu ne ne može naštetiti. Kao što je rekao Uzvišeni u hadisu kudsi: "O Moji robovi, Meni ne možete ni naštetiti, niti koristiti."
Vrijeđanje vremena i njegovo opisivanje nekim opisom dijeli se u tri kategorije: 1. Kada se vrijeđa vrijeme kao da je ono vršilac radnje, odnosno kao da vrijeme samo po sebi mijenja stvari u dobro i zlo. Ovo je veliki širk, jer se smatra da postoji drugi tvorac osim Allaha i da se događaji pripisuju nekom drugom osim Allahu. 2. Kada se vrijeđa vrijeme bez vjerovanja da je ono vršilac radnje; osoba smatra da je Allah Onaj Koji upravlja, ali vrijeđa vrijeme jer se u njemu dešavaju nevolje koje mu nisu drage. Ovo je zabranjeno. 3. Kada se izriče samo činjenica, bez prebacivanja ili osude, kao što je izreka poslanika Luta, a.s.: "Ovo je težak dan." Ovo je dozvoljeno.