'Da su ušli u nju, ne bi iz nje izašli do Sudnjega dana. Pokornost je samo u onome što je dobro.'

Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu vojnu četu i postavio jednog čovjeka ensariju za njihovog zapovjednika, naredivši im da mu budu pokorni. Međutim, zapovjednik se na njih naljutio i rekao: "Zar vam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da mi budete poslušni?" Rekli su: "Jeste." On tada reče: "Naređujem vam onda da sakupite drva, naložite vatru, a zatim u nju uđete." Oni su sakupili drva i naložili vatru, pa kada su htjeli ući u nju, počeše gledati jedni u druge. Rekli su: "Mi smo počeli slijediti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, upravo bježeći od vatre, pa zar da u nju ulazimo?" I dok su tako razmišljali, plamen vatre se ugasio, a zapovjednika je prošla srdžba. Kada su o tome obavijestili Poslanika, on je rekao: "Da su ga poslušali i ušli u vatru koju su naložili, bili bi u njoj kažnjavani i ne bi iz nje izašli dokle god postoji ovaj svijet. Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju; pokornost je obavezna samo u onome što je dobro, a ne u grijehu."