“Od čovjekovog lijepog islama je da se kloni onoga što ga se ne tiče.”

Ljudi se razlikuju u pogledu njihovog islama. Njihovo praktikovanje vjere može postati bolje i potpunije ukoliko budu radili određena djela.
Izbjegavanje beskorisnih djela i govora upućuje na potpunost čovjekovog praktikovanja vjere.
Podsticaj da se čovjek bavi onim što ga se tiče u njegovoj vjeri i dunjaluku. Ako je od ljepote islama da se čovjek ne bavi onim što ga se ne tiče, to znači da je od njegove ljepote da se bavi onim što ga se tiče.
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sabrao je čitavu suštinu bogobojaznosti u jednoj rečenici, rekavši: ‘Od čovjekovog lijepog islama je da se kloni onoga što ga se ne tiče.’ Ovo obuhvata ostavljanje svega što čovjeka ne treba da zanima: riječi, pogleda, slušanja, hvatanja, hodanja, razmišljanja i svih drugih vidljivih i skrivenih pokreta. To je doista rečenica koja iscrpno pojašnjava šta znači bogobojaznost i uzdržavanje.“
Ibn Redžeb je rekao: „Ovaj hadis je jedno od temeljnih pravila islamskog ahlaka.“
Podsticaj na stjecanje znanja, jer upravo znanjem čovjek razlikuje ono što ga se tiče od onoga što ga se ne tiče.
Pozivanje na dobro, odvraćanje od zla i savjetovanje drugih, to je ono što se čovjeka tiče i što mu je šerijatom propisano.
U opće značenje ovoga hadisa - izbjegavanje onoga što se čovjeka ne tiče - ulazi sve što je Uzvišeni zabranio. Također, i ono što čovjeku nije potrebno, poput suštine i kakvoće gajba i nekih nedokučivih detalja kosmosa i šerijata. Osim toga, zapitkivanje o onome što se nije desilo ili se jako teško može desiti, također ulazi u značenje ove zabrane.