“Ako novorođenče pusti glas, nasljeđuje.”

Hadis upućuje na to da, ako novorođenče pusti glas prilikom rođenja, odnosno, ako zaplače, kihne ili krikne i slično tome, a ovo su znakovi da je dijete rođeno živo, time je zaslužilo da nasljeđuje, zbog toga što je bilo živo, a to je uvjet nasljeđivanja za onoga ko nasljeđuje. Hadis je argument za to da se pobačenom plodu, ako zaplače, utvrđuje pravo nasljeđivanja, kao i drugima. Analogno tome određuju se i ostali propisi, kao što su kupanje, ćefini i dženaza-namaz, a za njegovo ubistvo obaveznim se smatra krvarina ili odmazda.