Ummu Hufejd, tetka Ibn Abbasa, poklonila je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sira, masla i pustinjskih guštera, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo i upotrijebio sir i maslo, a guštere je odbio jer su mu se gadili.

U ovom hadisu Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da je njegova tetka Ummu Hufejd poklonila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hranu: sir, maslo i guštere, pa je Poslanik jeo sir i maslo, a odbio je jesti guštere, jer je to nešto što se gadilo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je njegovo gađenje prirodno uzrokovano, a ne pravno i vjerski. U drugim predanjima Poslanik je objasnio da je jedini razlog što odbija jesti guštera to što tih guštera nije bilo u zemlji njegovog naroda, što ukazuje na to da ih nije odbio jesti iz vjerskih razloga, nego što mu se gadilo. Zatim je Ibn Abbas kao dokaz da je dozvoljeno jesti ovog guštera naveo činjenicu da se to jelo na sofri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da je gušter bio zabranjen, Poslanik ne bi prešutno odobrio drugima da ga jedu na njegovoj sofri.