"Allahov Poslanik nije nikoga udarao, ni ženu, ni slugu, osim kada bi bio u (džihadu) borbi na Allahovom putu. I nikada se nije svetio (osvećivao) zbog sebe, osim kada bi se kršile Allahove zabrane, pa bi kažnjavao (svetio se) zbog Uzvišenog Allaha."

Jedna od Poslanikovih vrlina jeste i to da on nikada nije udario ni životinju niti šta drugo, ni žene, ni sluge. On nije udarao ni ono što se po običaju udaralo, a pogotovo nije udarao ono što se ne udara. Udarao je samo u borbi na Allahovom putu, kada se Allahova riječ uzdizala. On nije nikome nažao učinio, kao što su njega nevjernici ranjavali u glavu i kada mu je zub izbijen i sl. Sve je to on oprostio i blag je bio, nije se osvećivao, osim u slučaju kada se radilo o Allahovim granicama.