Od Jezida b. Šurejk d. Tarika se prenosi da je rekao: "Vidio sam Aliju, radijallahu anhu, kako na minberu drži hutbu i čuo sam ga da je rekao: " Tako mi Allaha mi nemamo druge knjige koju čitamo osim Allahove knjige i onoga što je na ovoj stranici." Zatim ju je otvorio a na njoj je bilo nešto o naknadama za zube deva i propisi o posjekotinama. Na njoj je također pisalo da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Medina je harem (zaštićeno područje) od Ajra do Sevra. Ko u njoj učini novotariju ili potpomogne novotara, neka je na njega prokletstvo Allaha, subhanehu ve teala, meleka i svih ljudi. Allah mu na Sudnjem danu neće primiti ni pokajanje (tevbu) niti otkup. Jamstvo muslimana (ugovor o sigurnosti) je jedinstven, na njega ima pravo i najniži međunjima. Ko prekrši ugovor muslimana, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi i od njega na Sudnjem danu neće biti primljeno ni pokajanje ni iskup. Ko sebe pripiše onome ko mu nije otac, ili rob koji se pripiše onome ko mu nije vlasnik, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Na Sudnjem danu mu neće biti primljeno pokajanje ni otkup." (Hadis je muttefekun alejhi) "Zimmetu-l-muslimin", znači: jamstvo muslimana, ugovor o sigurnosti. "Ahferehu", znači: ko prekrši ugovor, "Es-sarfu" znači: pokajanje, tevba, a rečeno je da znači i lukavstvo, trik, "El-adlu" znači: iskup.