"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio je da poklonjena stvar na doživotno korištenje pripadne onome kome je poklonjena."

"El-umra" i "er-rukba" jesu dvije vrste poklona koje su prakticirali predislamski Arapi. Neko bi poklonio kuću drugom čovjeku i izjavio: "Poklanjam ti je za tvoga ili svoga života." U tom slučaju su pazili kada će daroprimalac umrijeti da se njima vrati darovana stvar. Zakonodavac je potvrdio davanje dara, ali je dokinuo uobičajeni uvjet, a to je da se poklon vrati, jer je onaj ko traži povrat dara okarakterisan kao pas koji se povrati i poliže. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., presudio doživotnim korištenjem (el-umra) onome kome je dat poklon i njegovim nasljednicima iza njega, upozoravajući da čuvaju svoje imetke (pogrešnim) mišljenjem da takav vid poklona nije obavezan i da je moguće da ga vrati, pa im je kazao: "Zadržite svoje imetke i nemojte ih upropaštavati. A onaj ko pokloni životno pravo, to pripada onom kome se pokloni, živom i mrtvom, i njegovim nasljednicima."