Dužnost je svakog muslimana koji ima nešto za oporuku da ne prenoći ni tri noći, a da njegova oporuka ne bude napisana kod njega

Propisanost oporuke i podsticanje na njeno blagovremeno sastavljanje, kako bi bila jasno formulirana i u skladu s naredbama šerijata, kao i radi pripreme za smrt, te da se iskoristi stanje razboritosti pri njenom sastavljanju i raspoređivanju, prije nego što čovjeka zaokupe druge stvari i odvrate ga od toga.
Oporuka predstavlja testament, odnosno nalog koji čovjek ostavlja za vrijeme nakon svoje smrti. Njome može zadužiti nekoga da se pobrine za dio njegove imovine, povjeriti brigu o svojoj maloljetnoj djeci ili nekome ostaviti obavljanje određenog posla nad kojim je za života imao vlasništvo, a koji se nastavlja i nakon njegove smrti.
Oporuka se dijeli na tri vrste: 1. Preporučena (mustehabb): to je oporuka kojom čovjek ostavlja dio svoje imovine u svrhe dobročinstva, kako bi mu taj čin donosio nagradu i sevap nakon smrti, poput davanja u dobrotvorne svrhe, pomaganja siromašnima, izgradnje vakufa i slično. 2. Obavezna (vadžib): ova vrsta oporuke odnosi se na ono što je čovjek dužan izvršiti, bilo da se radi o Allahovim pravima, poput neisplaćenog zekata, kefareta (iskupa) i drugih vjerskih obaveza, ili o pravima ljudi, poput dugova, vraćanja emaneta (povjerenih stvari) i slično. 3. Zabranjena (haram): zabranjena je oporuka u dva slučaja: – ako čovjek u oporuci ostavi više od trećine svoje imovine; – ili ako ostavi oporuku u korist nekog od svojih nasljednika.
Vrlina Ibn Omera, radijallahu anhuma, i njegova spremnost na činjenje dobra i slijeđenje puta Mudroga.
Ibn Dekik el-'Id je rekao: "Dozvola da se to učini tokom dvije ili tri noći data je radi otklanjanja poteškoće i olakšavanja ljudima."
Važne stvari treba precizno zabilježiti u pisanom obliku, jer je to pouzdanije i sigurnije za očuvanje prava.