“Oprostite uzornima sitne pogreške, osim ako se radi o djelima za koja je određena šerijatska kazna!”

U ovom hadisu Aiša, radijallahu anha, obavještava da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio muslimanske predvodnike i njihove službenike, kao naprimjer sudije, da opraštaju plemenitim, moralnim i dobrim ljudima, onima od kojih rijetko može doći neko zlo, upućujući ih da im oproste ili da im odrede blagu kaznu u odnosu na druge. Međutim, pojasnio je da se oprost i blagost odnose samo na kazne koje su diskreciono pravo sudije, one koje se vraćaju na sudijsko uvjerenje i idžtihad. Ali, to ne smije biti slučaj sa Allahovim fiksnim kaznama, jer se one ne smiju poništavati i moraju se sprovesti bilo ko da je prijestupnik i kakvo god stanje i položaj bili u pitanju.