“Mi ne angažiramo na ubiranju zekata onoga ko to od nas traži! Nego ti, Ebu Musa, i ti Abdullah b. Kajs, pođite u Jemen!”

Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svoja dva saplemenika; jedan s jedne, drugi s druge strane. On je čistio zube misvakom. Njih dvojica su tražila nešto, a on kaza: ‘Ebu Musa!’ ‘Tako mi Onog Koji te posla s istinom, nisam znao da ova dvojica žele raditi na ubiranju zekata!’ A ja kao da gledam njegov misvak ispod njegovih usana kada Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nećemo angažirati’, ili je rekao: ‘Mi ne angažiramo na ubiranju zekata onoga ko to od nas traži! Nego ti, Ebu Musa, pođi u Jemen!’ U predanju se dalje navodi da je za njim poslan Muaz b. Džebel. Kad je Muaz stigao u Jemen, Ebu Musa mu dobaci jastuk i reče da sjaše. Sjahao je i ugledao svezanog čovjeka. Upitao je u vezi s njime, pa mu bi rečeno: ‘To je čovjek koji je bio jevrej, te je prihvatio islam i zatim se odmetnuo. Sjedi!’ On triput reče: ‘Neću sjesti sve dok ga ne pogubite! Allahova presuda i presuda Njegova Poslanika jest da bude pogubljen!’ I pogubiše ga. Zatim su Ebu Musa i Muaz razgovarali o noćnom namazu. Jedan od njih reče: ‘Ja noću klanjam, ali i spavam. Nadam se da će me Gospodar i za spavanje nagraditi.’”