Ebu Džuhajfa, r.a., prenosi da je rekao: "Upitao sam Aliju: 'Imate li nešto od objave što nije obuhvaćeno Allahovom knjigom?' On kaza: 'Nemamo, tako mi Onoga Koji čini da proklije zrno i Koji stvori čovjeka! Ne znam za drugo osim razumijevanje koje Uzvišeni Allah podari čovjeku o Kur'anu i ovo što je u ovoj sahifi.' Rekoh: 'A šta je u sahifi?' On kaza: 'O plaćanju krvarine, oslobađanju zarobljenika i o tome da se ne ubija vjernik zbog nevjernika.'"

Ebu Džuhajfa, r.a., upitao je Aliju, r.a., da li ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izuzeo nečim posebnim od znanja ili nečega što je napisano kod njih, a što nema niko drugi. Ebu Džuhajfa ga je upitao o tome iz razloga što grupa šiija lažno tvrdi da kod Ehli-bejta, posebno kod Alije, postoji dio objave koji mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio, a što nije poznato nikom drugom. Odgovarajući na ovo pitanje, Alija se zakleo zakletvom kojom su se zaklinjali Arapi, tj. Uzvišenim Allahom, Koji je stvorio čovjeka i Koji daje da proklija zrno, da oni ne posjeduju ništa drugo osim dubokog razumijevanja koje Uzvišeni daje svome robu i rukopisa knjige zabilježene od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj su propisi u vezi s krvarinom i oslobađanjem muslimanskog roblja iz ropstva i princip da se ne ubija vjernik zbog nevjernika iz razloga što on nije ravan vjerniku.