Od Rafia b. Sinana prenosi se da je primio islam dok je njegova žena odbila da pređe na islam. Otišla je Vjerovjesniku, s.a.v.s. i rekla: "A šta će biti s mojom kćerkom!", a bila je ostavila dojenje ili je bila u tom uzrastu. Rafi je kazao: "Kćerka meni pripada!" Allahov Poslanik, s.a.v.s. reče Rafiu: "Sjedi na ovu stranu!", a i njoj kaza: "Sjedi na ovu stranu!" A onda je posadio djete između njih. Zatim im je naredio: "Zovite je sebi." Dijete se okrenulo majci, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: "Allahu moj, uputi curicu!" I onda je dijete krenulo ka ocu, koji ju je uzeo.

U ovom hadisu se navodi da se pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., desio spor u vezi sa skrbništvom između roditelja; između oca muslimana, i majke nevjernice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao je djetetu da izabere između roditelja, i ono je u prvi mah odabralo majku, koja je bila nevjernica. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allahu moj, uputi curicu!", odnosno pokaži joj šta je istina. Uzvišeni Allah je udovoljio dovi Svoga Poslanika, s.a.v.s., i onda je dijete odabralo oca muslimana. Iz ovoga razumijemo da je ostajanje djeteta pod skrbništvom i čuvanjem nevjernika suprotno Allahovoj uputi, jer je cilj skrbništva da se dijete odgoji i da se zaštiti od svega što mu šteti, a najveći stepen odgoja jest da se dijete sačuva u svojoj vjeri, kao što je najvažnija zaštita udaljiti ga od nevjerovanja. A ako dijete ostane pod skrbništvom nevjernika, on će ga odvratiti od vjere i izvesti iz islama nevjerničkim obrazovanjem i odgojem, što je najveća moguća šteta. Skrbništvo se potvrđuje i daje zbog čuvanja djeteta i ne daje se na način u kojem će doživjeti propast i propast vjere.