"Allahov je Poslanik na samrti govorio: 'Gdje sam sutra! Gdje sam sutra!', želeći da njegovo noćenje bude kod Aiše. Njegove žene su mu dozvolile da bude gdje on želi."

Aiša, r.a., obavještava nas o posljednim danima života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenoseći da je u bolesti u kojoj je umro govorio: "Gdje sam sutra! Gdje sam sutra!" Ova pitanja su bila indirektno traženje dozvole od svojih žena da bude kod Aiše. Njegove žene su to razumjele i dozvolile mu da bude kod nje. Aiša podsjeća da je umro u danu kada mu je reda bila kod nje, u njenom domu i da ga je Uzvišeni Allah uzeo dok mu je glava bila u njenom naručju. Zatim je podsjetila da se njena i njegova pljuvačka pomiješale zbog upotrebe misvaka. Naime, došao je Abdurrahman b. Ebu Bekr, njen brat, noseći svježi misvak kojim je prelazio preko zuba, pa kada ga je vidio usredotočio je pogled na njega, kao da je poželio misvak. U to je pronikla Aiša te je uzela misvak od brata. Zatim je otkinula upotrijebljeni vrh misvaka, zaoštrila ga nanovo pa ga žvakala i omekšala te ga dala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i on ga je upotrijebio. Aiša, r.a., bila je s razlogom ponosna na to što je Poslanik, s.a.v.s., preminuo glavom naslonjenom na njene grudi.