“Dok je melek Džibril, alejhis-selam, sjedio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je neku škripu iznad sebe...”

Izraz “škripa”, koji se spominje u ovom hadisu koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, ukazuje na jaki zvuk, poput zvuka koji nastane kad se daska slomi, prasne, a navodi se i da je taj zvuk nalikovao škripi vrata. Riječi: “iznad sebe”, ukazuju da je taj zvuk dopirao iz pravca nebesa, iznad njegove glave. Nebeska vrata, koja se spominju i za koja se kaže da se nisu otvarala do tog dana, jesu dunjalučka vrata, kroz koja se spustio melek koji se nikad do tada nije spuštao na Zemlju, o čemu je obavijestio melek Džibril. Ističe se da su Muhammedu data dva svjetla, tj. dvije navedene sure, i da to ranije nikome nije bilo dato, čime se želi ukazati na vrijednost ovih sura u odnosu na druge. Taj melek je nazvao selam i rekao Poslaniku da se raduje dvjema svjetlima. Ove dvije sure nazvao je svjetlima jer svaka od njih predstavlja svjetlo za onoga ko se bude družio s njima i učio ih, i to svjetlo ići će pred njim i osvjetljavati. Isto tako navodi se da su nazvane svjetlom jer obje upućuju na pravi put onoga ko razmišlja o njihovim značenjima. Prvo svjetlo jeste sura El-Fatiha, a drugo svjetlo jesu dva zadnja ajeta sure El-Bekara. Svakom pripadniku islamskog ummeta koji bude učio ove sure, iskreno vjerujući, bit će dato ono što se traži u ovim ajetima, tj. bit će mu uslišane dove koje se navode u ovim surama. Oba ova svjetla data su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a nisu bila data nijednom vjerovjesniku prije njega.