'Ezhibil-be'se, rabben-nasi, vešfi, enteš-šafi la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekama (Otkloni tegobu, Gospodaru ljudi, izliječi, Ti liječiš, nema lijeka osim Tvoga, izliječi lijekom poslije koga nema bola).'

Liječnik i lijek su samo uzroci, a pravi Liječnik je Allah, dželle šanuhu. Oni ne mogu ni koristiti ni štetiti osim s Allahovim dopuštenjem.
Posjeta bolesniku jedno je od prava među muslimanima, a prema članovima porodice to pravo je još važnije.
Podstiče se onaj koji posjeti bolesnika da mu uputi ovu blagoslovljenu dovu koja je prenesena od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedan od suneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je liječenje kroz učenje Kur'ana i dove. On je, kada bi obolio, učio rukju za sebe, kao i za svoju porodicu i sve druge koji su se žalili na bolest.
Ibn Hadžer je rekao: „Ovdje se postavlja jedno pitanje: Kako činiti dovu da bolesnik ozdravi, ako ta bolest, prema brojnim hadisima, donosi otkup grijeha i nagradu? Odgovor je sljedeći: Dova je ibadet, i ona nije u suprotnosti s nagradom i iskupom za grijehe, jer se oba ova dobra ostvaruju već pri prvom oboljenju i strpljenju. Onaj koji uči dovu nalazi se između dvije blagodati: ili će dobiti ono što želi, ili će biti nagrađen kroz donošenje koristi ili uklanjanje štete, a sve to je dio Allahove dobrote.“