Sejjidul istigfar

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da traženje oprosta ima nekoliko oblika, a najvredniji je: "Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene ‘ala ‘ahdike ve va’dike mesteta’tu, e’uzu bike min šerri ma sana’tu, ebu’u leke bi ni’metike 'alejje, ve ebu’u leke bi zenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube illa Ente. (Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema istinskog boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!)" Čovjek ovdje priznaje Allahu tevhid, čisti monoteizam, i da je On njegov Stvoritelj i obožavani, te da u tome On nema nikakvog saučesnika. Uz to, rob očituje da se zavjetovao da će vjerovati u Allaha i da će Mu biti pokoran shodno svojim mogućnostima. Ovo je potrebno naglasiti jer čovjek koliko god da čini ibadete, nikada neće moći perfektno ispuniti sve što Uzvišeni od njega zahtijeva, niti će Mu se moći savršeno zahvaliti. Prema tome, čovjek pribjegava Allahu i traži utočište kod Njega od zla kojeg sam on čini. Povrh toga, rob priznaje da sve blagodati potiču od Uzvišenog, a sebe kori radi grijeha i neposluha kojeg čini. Nakon ovoga, čovjek traži od svoga Gospodara, putem Njegove milosti i blagodarnosti, da mu oprosti grijehe i da ga sačuva njegovih posljedica. Poslanik nas potom obavještava da ovaj oblik traženja oprosta spada u jutarnje i večernje zikrove. Ko prouči ovaj istigfar na početku dana, od izlaska Sunca pa dok Sunce ne bude u zenitu, čvrsto vjerujući i poznavajući njegova značenja, pa umre, biće jedan od stanovnika Dženneta. A ko ga prouči tokom noći, od zalaska Sunca do zore, pa umre prije nego osvane, biće od stanovnika Dženneta.