“Vjernik koji se druži sa drugim ljudima, strpljivo podnoseći njihova uznemiravanja i neprijatnosti, bolji je od vjernika koji se ne druži sa drugim ljudima i ne pokazuje strpljivost na njihovom uznemiravanju i neprijatnostima.”

Ovim hadisom ukazuje se na vrijednost druženja i komuniciranja s ljudima, pa se tako i vjernik koji se druži s ljudima, strpljivo podnoseći neugodnosti i uznemiravanja koje ga zadese, naročito poslije savjeta koje uputi ljudima, pa oni reagiraju tako da mu nanesu neprijatnost, smatra boljim od vjernika koji izbjegava druženja i povlači se u osamu jer ne može da podnese njihova uznemiravanja.