Dvije blagodati neiskorištene su kod velikog broja ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme

Čovjek je uspoređen s trgovcem, a zdravlje i slobodno vrijeme s kapitalom. U skladu s tim, ko pravilno iskoristi kapital, profitirat će; a onaj ko ga protraći, zadesit će ga gubitak i žalost.
Ibnul-Hazin je rekao: "Onaj ko je zdrav i ima slobodnog vremena, a ne trudi se za dobrobit svoga Ahireta, on je poput onoga koji je prevaren u trgovini."
Težnja da se iskoriste zdravlje i slobodno vrijeme kako bi se čovjek približio Allahu, te kako bi uradio što više dobrih djela prije nego bude kasno.
Zahvalnost na Allahovim blagodatima ogleda se u njihovom korištenju u pokornosti Allahu.
El-Kadi Ijad i Ebu Bekr ibnul-Arabi su kazali: "Podijeljena su mišljenja po pitanju prve Allahove blagodati čovjeku. Jedni kažu da je to vjera, drugi da je život, a treći da je zdravlje. Prvo mišljenje je najpreče budući da je vjera apsolutna blagodat. Što se tiče života i zdravlja, to su ovosvjetske blagodati i ne mogu biti potpune ako uz njih ne postoji vjera. Uslijed toga, mnogi su ljudi na gubitku kada su te dvije blagodati posrijedi. Onaj ko se prepusti svojoj duši koja je sklona zlu, koja teži stalnoj udobnosti, pa zanemari pridržavanje Allahovih granica i ustrajnost u pokornosti, on je doista gubitnik. Isto važi i za onoga ko ima slobodnog vremena. Onaj ko je zauzet nečim može imati opravdanje, ali slobodna osoba ga nema i time je nad njom uspostavljen dokaz."