Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao (dženazu) kod kabura nakon što je umrli ukopan, donesivši četiri tekbira.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je lijepo ponašanje i lijepe osobine, poput samilosti i osjećajnosti. Kad god neko od ashaba duže vremena ne bi dolazio, on bi za njega i njegovo stanje raspitivao. Jedne prilike pitao je za ovog ashaba, pa su mu kazali da je preselio. On je kazao da bi volio da su ga o tome obavijestili, kako bi mu klanjao dženazu, jer je njegov namaz (dova) smiraj za umrloga, kao i svjetlo koje otklanja tamu iz kabura. On je tada klanjao pored njegovog kabura kao što se klanja i pored prisutne umrle osobe. Iz ovog se ne shvata da se on popeo na njegov kabur, nego da je stajao pored njega i klanjao mu dženazu.