Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, početkom noći bi spavao, a pred njen kraj ustajao bi i klanjao.

Aiša, radijallahu 'anha, prenosi nam da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na početku noći spavao, odnosno nakon jacije namaza, a da je pred kraj noći ustajao da klanja, a to je druga trećina noći. Kada bi završio namaz, vratio bi se da spava, a to je bilo u zadnjoj šestini noći, s ciljem da se odmori od noćnog namaza i kako bi bio spreman za sabah namaz, te kako bi bio spreman za dnevne zikrove, a takav postupak je bliži nepostojanju pretvaranja, s obzirom da onaj ko spava šestinu noći ustaje odmorniji i manje se primjeti djelo koje je činio. Zbog toga, prvi ezan je kako bi probudio spavača, a onoga ko klanja napomenuo da se vrati spavanju, iz razloga da povrati snagu i odmor. Dok spavač u tom momentu treba da se budi i priprema za namaz, te da klanja vitar ako ga nije klanjao s početka noći.