Nema nijednog muslimana koji posadi sadnicu (drvo), a da mu, sve što se sa nje pojede, ne bude upisano kao sadaka, i sve što se sa nje ukrade mu je sadaka, i sve što bude uništeno je sadaka.

Značenje ovog hadisa jeste, da će svaki musliman koji posadi sadnicu, ili posije usjev, pa od toga bude jelo bilo koje živo stvorenje, on biti nagrađen za to, i da će mu se pisati nagrada čak i nakon njegove smrti, ako bi ostalo nešto od tih usjeva i sadnica. Ovaj hadis podstiče na sadnju i zemljoradnju, jer je u tome veliko dobro i za čovjekov dunjaluk, i za njegovu vjeru. Sve što se pojede od tih plodova je njemu sadaka, pa čak (što je još čudnije) i ako se ukrade nešto od toga, kao naprimjer da dođe osoba i sa palme ukrade hurme, vlasniku palme je to sadaka. Ako bi on znao ko je ukrao te hurme i prijavio ga sudu (tužio ga za krađu), njemu ipak Allah, subhanehu ve teala, ono što je ukradeno piše kao sadaku do Sudnjeg dana. Također, ako bi se od ovih plodova nahranile životinje, to bi mu se također računalo kao sadaka. Ovo se odnosi samo na muslimana, jer samo musliman ima koristi od sevapa sadake na dunjaluku i na Ahiretu.