O Sad ibn Muaze, Džennet želim. Gospodara mi Nadrovog (očevog), ja osjećam njegov miris ispod Uhuda.'

Prenosi se da od Enesa radijallahu anhu, da njegov amidža Enes b. Nadr nije učestvovao u bici na Bedru, a razlog tome jeste što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije otišao na Bedr s ciljem borbe nego s ciljem da presretne karavanu Kurejšija. Sa njim je tada bilo oko tri stotine i deset ljudi, sedamdeset kamila i dva konja na kojima su se smjenjivali. U toj bici mnogi ashabi nisu učestvovali jer na nju niko nije pozvan. Enes b. Nadr je kazao Poslaniku: “Allahov Poslaniče, bio sam odsutan od prve borbe u kojoj si se ti borio protiv idolopoklonika. Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti." Pa kada je bila Bitka na Uhudu godinu i mjesec dana nakon bitke na Bedru muslimani su u početku dana imali prednost, ali su strijelci ostavili mjesto na kojem im je naređeno da budu. Kada su mušrici skoro bili poraženi ovi strijelci su napustili mjesto, pa su ih s te strane mušrici napali, tako da su neki muslimani pobjegli. Enes je krenuo prema neprijatelju i rekao: "Bože moj, ispričavam Ti se za ono što ovi (povlačenjem) učiniše, (mišljaše na svoje drugove), a ponovo se odričem pred Tobom onoga što ovi učiniše (smjerajući na idolopoklonike)." Potom je prošao naprijed, pa se okrenuo Sa'du ibn Mu'azu koji ga je pitao gdje ide, a on mu je rekao: "O, Sa'du b. Mu'azu, želim Džennet! Tako mi Gospodara Nadra, ja osjećam njegov miris ispred Uhuda." On je stvarno osjetio miris Dženneta i to mu je bila počast od Allaha prije nego je postao šehid. Tada je krenuo, i borio se dok nije bio ubijen. Sa'd je kasnije rekao: “Allahov Poslaniče, ja ne bih bio u mogućnosti da učinim ono što je on tada počinio.” Enes kaže: “Kasnije smo na njemu našli osamdeset i nekoliko rana od sablje, uboda koplja ili strijele; našli smo ga ubijena, a idolopoklonici su ga iznakazili toliko da ga je prepoznala samo njegova sestra po njegovim jagodicama.” - Muslimani su smatrali da se na njega i njemu slične odnosi ovaj ajet: "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu ... " (El-Ahzab, 23). Nema sumnje da se ovaj ajet odnosi prije svega na njega i na slične njemu jer oni su ispunili ono što su Allahu obećali. Enes je kazao: “Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti." On je to i uradio i takvo nešto ne može uraditi osim onaj kome Allah to podari dok ne postane šehid.