„A potom, Allaha mi, ja nekom dam (ispomoć), a nekog izostavim. Onaj koga izostavim, draži mi je od onoga kome sam udijelio."

Prenosi 'Amr b. Taglib da je Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, donesen dohodak, ili zarobljenici i da je on to razdijelio tako da je nekim ljudima dao, a neke izostavio, tj. nekima je dao kako bi njihova srca pridobio a nekima nije dao jer je znao da su čvrsti vjernici. Kasnije je čuo da su oni, koje je izostavio, prigovorili tom postupku među sobom, misleći da je nekima dao jer su posebni u svojoj vjeri. On ih je sabrao, te im se obratio, zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: „A potom, Allaha mi, ja nekom dam (ispomoć), a nekog izostavim. Onaj koga izostavim, draži mi je od onoga kome sam udijelio.”, tj. ako dadnem nekome ne mora značiti da ih volim, a druge ne volim. Čak su mi oni kojima nisam dao, draži. Zatim je pojasnio razlog zbog čega je tako uradio: “Nekim ljudima udijelim imovinu zbog toga što osjetim u njihovim srcima nestrpljivost i malodušnost ako im ne dadnem dio plijena, zato im dadnem kako bi njihova srca pridobio. Neke ljude prepustim bogatstvu i dobroti koje im je Allah stavio u njihova srca.”, tj. jačini imana. “Takav je i Amr b. Taglib.“ , tj. on je od onih kojima nisam dao jer znam da je on čvrst vjernik. U drugom hadisu stoji: "Ja nekome dadne, ali mi je drugi draži, jer se bojim da licem ne bude bačen u Vatru." Muslim. Kada je to čuo Amr kazao je: “Tako mi Allaha, nisam želio crvene deve, umjesto riječi Allabovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ tj. kunem se Allahom da mi je Poslanikov pohvala draža od najboljih deva koje Arapi imaju, tj. crvenih deva.