Pretekoše muferriduni

Pohvalno je što više spominjati Allaha, jer prednost na onome svijetu će biti u skladu sa dobrim djelima i iskrenosti u ibadetima.
Spominjanje Allaha može biti samo govorom, ili samo srcem ili i govorom i srcem, a to je najveći stepen.
U zikr se ubrajaju i zikrovi koji su šerijatski ograničeni, poput jutarnjih i večernjih zikrova, zikrova na kraju obaveznih namaza i slično tome.
Nevevi je rekao: "Znaj da vrijednost zikra nije ograničena samo na izgovaranje: Subhanallah, la ilahe illellah, elhamdulillah, Allahu ekber i tako dalje, nego se svako onaj ko uradi nešto u ime Allaha ubraja u one koji Njega spominju."
Spominjanje Allaha jedan je od najvećih uzroka ustrajnosti na Allahovom putu. Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, ustrajni budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite." (El-Enfal, 45.)
Sličnost između onih koji spominju Allaha i planine Džumdan leži u izdvojenosti i povučenosti. Planina Džumdan izdvojena je od ostalih planina, isto kao što su oni koji se sjećaju Allaha izdvojeni. Onaj ko se sjeća Allaha, njegovo srce i jezik su potpuno posvećeni spominjanju svog Gospodara, čak i ako je okružen ljudima. Takva osoba nalazi utjehu u trenucima samoće i osjeća nelagodu u pretjeranom druženju s ljudima. Također, usporedba može biti u tome da je spominjanje Allaha razlog za postojanost u vjeri, kao što su planine uzrok stabilnosti zemlje. Pored toga, usporedba može biti i u tome da je prednost u činjenju dobra na ovom i budućem svijetu, jer je onaj koji putuje iz Medine ka Mekki, kada dođe do planine Džumdan, zna da je blizu Mekke, pa je onaj ko je stigao do te planine pretekao ostale. Slično tome, onaj koji se često sjeća Allaha ima prednost nad drugima u mnoštvu spominjanja Allaha, a Allah najbolje zna.