Ebu Musa, radijallahu anhu, kazivao je: „Krenuli smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojni pohod, a bilo nas je šesterica. Imali smo jednu devu na kojoj smo naizmjenično jahali, pa su nam ispucale noge. I moje noge su bile ispucale i nokti mi pootpadali. Omotavali smo noge raznim krpama, pa je ta bitka nazvana Zatur-rika (Bitka u krpama).“ Ebu Burda veli: “Ebu Musa je ovo ispričao, ali kasnije nije volio govoriti o tome, rekavši: ‘Nisam to radio da bih to spominjao’, kao da nije volio da otkriva nešto od svojih dobrih djela.“ (Muttefekun alejhi)

Ebu Musa pošao je sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojni pohod, a tu su bili još neki ashabi čije je broj dosezao šest. Imali su jednu devu na kojoj su naizmjenično jahali, sve dok nisu stigli do cilja. U hadisu stoji: “Pa su nam ispucale noge. I moje noge su ispucale i nokti mi pootpadali”, a razlog tome jest dugo pješačenje po pustinji. Oni nisu imali nešto čime bi omotali svoja stopala, nego su hodali bosi, što im je naštetilo, ali i pored toga nisu se zaustavljali u svojoj namjeri da se susretnu sa neprijateljem. U hadisu dalje stoji: “Omotavali smo noge raznim krpama...”, što ukazuje na to da im je i ono što su imali na nogama popucalo od dugog pješačenja po pustinji. Ebu Burda veli: “Ebu Musa je ovo ispričao, ali kasnije nije volio govoriti o tome, rekavši: 'Nisam to radio da bih to spominjao'”, kao da nije volio da otkriva nešto od svojih dobrih djela. Dakle, nakon što je Musao ispričao ovo kazivanje, poželio je da ga nije ispričao, jer kroz njega on na neki način hvali sebe, a skrivanje dobrog djela bolje je od njegovog otkrivanja, osim kada za to postoji opravdan razlog, kao npr. želja da se povedu za tim djelom i drugi ljudi. U drugom hadisu stoji: “...pa sakrije sadaku tako da ljevica ne zna šta je desnica udjelila.”