"Šejtanu biva dozvoljena hrana kod koje nije spomenuto Allahovo ime. On je doveo ovu djevojčicu, da bi mu zbog nje bila dozvoljena hrana, jer ona nije spomenula Allahovo ime, pa sam je uzeo za ruku. Zatim je šejtan doveo ovog beduina da bi mu zbog njega hrana bila dozvoljena, pa sam ga uzeo za ruku. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, zaista je šejtanova ruka u mojoj ruci sa rukama njih dvoje."

Huzejfe b. Jeman, radijallahu 'anhuma, je rekao: "Kada bismo jeli sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, neku hranu nismo pružali ruku dok ne bi počeo Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i stavio svoju ruku", i to zbog velikog poštovanja prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa nisu pružali svoje ruke prema hrani i započinjali jesti sve dok to on ne bi učinio. Jednog dana bio je sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je donešena hrana. Kada su počeli jesti ili kada je hrana stavljena pred njih, došla je mala djevojčica, koju kao da je neko gurao, želeći da stavi svoju ruku u hranu a da prije toga nije spomenula Allahovo ime. Pa je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio njenu ruku. Nakon toga došao je neki beduin, kojeg kao da je neko gurao, želeći isto da stavi svoju ruku u hranu, pa je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uhvatio i njegovu ruku. Zatim ih je obavijestio da je sa ovom djevojčicom i sa ovim beduinom došao šejtan, odnosno došaptavo im i nagovarao ih da dođu, kako bi pomoću njih sebi ohalalio hranu jer oni na početku nisu spomenuli Allahovo ime. Iako njih dvoje imaju za to opravdanje, djevočica zbog svoje mladosti a beduin zbog svog neznanja, međutim šejtan je zbog upravo njih izabrao kako bi jeli bez spominjanja Allahovog imena i kako bi i on sa njima učestvovao u hrani. Zatim se Allahov Poslanik, sallallallahu 'alejhi ve sellem, zakleo da u svojoj ruci zajedno sa rukama njih dvoje drži i ruku tog šejtana.